Život i djelo Sveti Nauma Ohridskog
Sveti Naum Ohridski potiče od bogatih i pobožnih roditelja, a zbog svoje ljubavi prema kršćanstvu odustao je od svoje baštine i postao redovnik. Bio je najmlađi učenik Sveti Ćirila i Metoda. S njima je sudjelovao u moravskoj misiji i širio kršćanstvo u Panoniji, Devolu, Iliriku i drugim područjima. Po završetku moravske misije otišao je u Prvo bugarsko carstvo, gdje je proveo ostatak života. U početku Sveti Naum Ohridski živio je u glavnom gradu Velikom Preslavu, gdje se uključio u rad Preslavske književne škole.
Sveti Naum Ohridski i Ohridska književna škola
Kasnije je Naum otišao u Ohrid, gdje se pridružio Sveti Klimentu u radu Ohridske književne škole. Sveti Naum Ohridski bio je jedan od osnivača Preslavske književne škole, gdje je od 886. do 893. godine radio kao učitelj. Kao jedan od najtalentovanijih učenika braće Ćirila i Metodija, 893. godine, kada je Klimenta, bugarski kralj Boris I postavio za slavenskog biskupa u Drembici i Velikoj, na mjestu učitelja u Kutmičevici, postavljen je Naum Ohridski, koji je vodio Ohridsku školu sedam godina, a 900. godine otišao je u samostan posvećen Svetom Arhanđelu Mihaelu.
Književna djelatnost Sveti Nauma Ohridskog
U samostanu, Sveti Naum Ohridski okupio je veliko redovničko bratstvo. Poznato je da se bavio književnom djelatnošću, ali njegovi tekstovi još nisu identificirani. Iz dviju kratkih priča, napisanih na crkvenoslavenskom, može se vidjeti da je bio veliki učitelj, koji se u narodnoj medicini razumio i dobro vodio crkvene poslove. Sveti Naum Ohridski zaslužan je za djela: Kanon apostola Andrije; i kanon za prijenos relikvija Jovana Zlatousta.
Sveti Naum Ohridski Čudotvorac je umro 23. prosinca 910. u samostanu "Sveti Naum", u dobi od 80 godina, a osobno je ga pokopao Sveti Kliment u samostanskoj crkvi. Ubrzo nakon njegove smrti, Naum je kanoniziran za sveca, zbog čuda koja su se dogodila na njegovoj grobnici u samostanu, a kult se počeo širiti u Makedoniju, kao I u Bugarsku, Albaniju i Grčku.
U pismu Ohridskog arhiepiskopa Josifa od 21. svibnja 1740. kaže se da su "čuda i blagoslovi Sveti Nauma bili brojniji od zvijezda na nebu". Međutim, prve legende i tradicije o njegovim čudima objavljene su u drugoj polovici 19. stoljeća. Godine 1925. srpski episkop u Ohridu, Nikola, izdao je knjižicu s trideset čuda, legendi i govora o Sveti Nauma, pišući da "Sveti Naum se poštuje i živi kao upozorenje i savjest u dušama ljudi. " Prema jednoj legendi, ohridski car je sagradio samostan Sveti Naumu, a u drugoj legendi, koju je napisao Branislav Nušić, kaže se da je samostan bio kraljevska palača, koju je Naum je dobio na dar za liječenje kraljeve kćeri.