Bigorski samostan Sveti Jovan Krstitelj (ili Sveštena Bigorska Obitelj)
Lokacija Bigorskog samostana
Bigorski samostan Sveti Jovana Krstitelja (ili Sveštena Bigorska Obitelj) - samostan koji se nalazi na cesti između Gostivara i Debara. U neposrednoj blizini nalaze se sela Rostuše, Bituše, Velebrdo i Trebište, uz rijeku Radiku, u zapadnoj Makedoniji. Prema Bigorskom spomeniku, samostan je utemeljio monah Jovan 1020. godine, a u 16. stoljeću manastir je uništila osmanska vlast, a iz cijelog kompleksa ostao je samo kao mala crkva.
Iz spomenika se također doznaje da je samostan 1743. obnovio jeromonah Hilarion. On je prvi igumen Bigorskog samostana u novije vrijeme. Ime Bigorskog samostana potječe od činjenice da je zgrada izgrađena od varovnjaka. Bigorski samostan sastoji se od samostanske crkve, posvećene Jovanu Krstitelju, kosturnici, koja se nalazi uz samu crkvu, obrambenu sejmensku kulu, kompleks samostanskih konaka i novoizgrađene sobe za goste.
Ikonostas u Bigorskom samostanu
Samostan Sveti Jovana Bigorskog nadaleko je poznat po svom ikonostasu. Njega su pravile majstorske ruke Petra Filipova-Garkata iz sela Gari, zajedno sa svojim bratom Marko Filipov, Makarije Frčkovski iz Galičnika i Avram Dičov sa sinovima Vasil i Filip iz roda Filipovca iz Osoja. U razdoblju od 1829. do 1835. uspijevaju stvoriti lijepi umjetnički drveni postupak, a ikonostas je podijeljen u šest horizontalnih pojaseva. Prvi u bazi sastoji se od pravokutnih polja s ukrasima flore i faune. Drugi pojas u kojem se prenose ikone prijestolja završava likom orla s raširenim krilima. Treći pojas je podijeljen u tri manje horizontalne pregrade, u kojima su simetrično raspoređeni anđeli, grozdovi, grane loze itd.
Iznad njih su dva reda ikona - svečani sa likovima apostola. U središnjem djelu je veliki križ na kojem je prikazano Kristovo raspeće. S obje strane križa nalaze se figure zmaja iz čijih se usta podižu ikone Sveti Jovana Krstitelja i Presveta Bogorodica. Osim ikonostasa, Bigorski samostan je poznat i po ikoni Sveti Jovan Krstitelj, za kojeg se vjeruje da ima čudesnu moć. Prema tradiciji, ikonu je pronašao monah Jovan 1020. godine. Ona je sama došla na mjesto gdje je kasnije sagrađen Bigorski samostan i plutala je iznad izvora rijeke Radike.
U 16. stoljeću, u vrijeme sultana Selima II., Osmanlije su spalile Bigorski samostan, a ikona je nestala tajanstveno, a zatim se još tajinstvenije vratila neoštećena. U samostanskim knjigama piše da ikona Sveti Jovana Krstitelja nije bila zaštićena 35 godina i da je tek u 1885. godine ikona bila presvučena srebrnim oklopom. Na ikoni je Jovan Krstitelj prikazan kao svetac-triručnik. Vjeruje se da je treća ruka blagostojna i da ikona pomaže roditeljima koji ne mogu dobiti djecu.