Život Majke Tereze
Djetinjstvo Majke Tereze
Gonđa Agnes Bojađiu rođena je 26. kolovoza 1910. godine na tadašnoj ulici "Pop Kočina" broj 14, koja se nalazila na današnjem trgu Makedonije. Majka Tereza bila je najmlađe dijete u obitelji, a imala je stariju sestru Agu i starijeg brata Lazara. Aga je rođena 1904., a Lazar 1908. godine. Podaci o Gonđijevom ocu Nikola Bojađiu, nisu u potpunosti razjašnjeni. Prema nekima, on je bio trgovac, a prema riječima drugih bio je apotekarski pomoćniki. Bio je i član Skopskog vijeća, kao jedini katolik. Umro je 1919. Majka Drana bila je kućanica i iznimno religiozna žena. Potječe iz obitelji Bernaj s Kosova. Njezin je otac bio trgovac i veleposjednik.
Gonđa potiče iz dobrostojeće obitelji gdje je vladalo pravilo da se pomogne svima kojima je potrebna pomoć. Drana je bila dostojna žena i kako bi svojoj djeci omogućila siguran život, nakon Nikoline smrti, šivala je i vezla. Smatra se da je Gonđino ime izabrao njezin otac. To je turski naziv i znači ruža ili cvijet od ruže. Kada je Majka Tereza napunila sedam godina pošla je u školu, najprije u crkvu "Srce Isusovo", a kasnije u državnu školu. U katoličkoj crkvi u Skoplju, gdje je krštena samo dan nakon njezina rođenja, primila je prvu pričest. Gonđa je pjevala u horu, svirala u crkvi i gradskom kazalištu, plesala, recitirala, svirala mandolinu, pisala poeziju.
Misija Majke Tereze
Početkom 20. stoljeća katolička crkva Svetog Srca Isusova u Skoplju vodila se po Isusovoj zapovijedi. Fra Franjo Jambreković često je hodočasnicima čitao pisma misionara iz Indije i Afrike. Grafički je objašnjavao živote misionara. Tako je odigrao glavnu ulogu u odluci maloj Gonđi da ode u Indiju kako bi posvetila svoj život Bogu, a konačna odluka da napusti Skoplje donijela je jer je u svojoj 12 godini dobila poziv od Boga.
Nakon 6 godina napušta rodno Skoplje. Odlazi s željezničke stanice u Skoplju u Dublin, Irska. Zajedno s majkom Dranom i sestrom Aga odlaze u Zagreb, gdje nakon dva tjedna Gonđa odlazi u Irsku. Ovo je posljednji susret Gonđi s njenom majkom i sestrom. Godine 1928. napušta rodni grad i preko Dublina odlazi u Bengal i Kalkutu u Indiju. Nakon samo dva mjeseca ispunjava svoju želju i pridružuje se redu "Loretske Sestre" u Bengalu. Prvu zakletvu daje u Kalkutti. Aktivna je 17 godina u Sveti Marijinu školu u Kalkuti. Prvo kao učiteljica, a zatim je unapređena u direktoricu.
Majka Tereza - "Svetica siromašnih"
Na jednom od brojnih putovanja kroz milijunti grad Kalkute 1946. osjetila je Božji poziv da pomogne siromašnima. Samo dvije godine kasnije dobiva dopuštenje da napusti red. Majka Tereza je eksklauzirana, što znači da je mogla napustiti red bez odustajanja od časnog statusa. Od tada, Teresa živi s najsiromašnijima u predgrađu Kalkute. Jedan od njezinih portreta u časopisu LIFE, koji je postao poznat, dao joj je nadimak "Saint of the Gutters”, ili doslovno "Svetica siromašnih ".
Od tada, svugde i uvijek ona se imenuje sa Isusom, šireći svoju molitvenu poruku da "svijet nije gladan samo za kruh, već više za ljubav". Kao utemeljitelj Reda misionara milosrđa, posvetila se dobrotvornom radu, pomagala bolesnima i siromašnima.
Majka Tereza i red "Misionarke ljubavi prema bližnjemu"
U 1950. osnovala je red "Misionarki ljubavi prema bližnjemu", a 1951. dobila je indijsko državljanstvo. Članovi ovog reda morali su se obvezati na nebrak, siromaštvo i poslušnost. Kasnije je papa taj red priznao i bio je pod njegovom kontrolom. Majka Tereza se posebno brinula o ljudima koji su bili prije smrti, siročadi i bolesnih ljudi. Njihov poseban angažman, međutim, bila je briga za bolesne od lepre. Danas red Majke Tereze ima više od 5.000 sestara i preko 500 braće u više od 100 zemalja širom svijeta. Za svoj nesebični rad osvojila je brojne nagrade. Najznačajnija, bez sumnje, bila je Nobelova nagrada za mir iz 1979. godine. Govor Majke Tereze povodom primanja Nobelove nagrade.
Nije uspjeh, ali vjernost u vjeri je važna. - Majka Tereza
Često zbog velikog nedostatka medicinske edukacije svojih suradnika, Majka Tereza je milovala da se obrati: "Nije uspjeh, ali vjernost u vjeri je važna." Osim priznanja njezina rada za cijeli svijet, njezina konzervativna uvjerenja bila su kritikovana. Tako je u politici o pobačaju u mnogih zemalja Majka Tereza vidjela "najveću prijetnju miru u svijetu". Kada je Irska trebala glasati o tome treba li odluku legalizirati, pozvala je Irce da glasuju "Ne".
Godine 1980. proglašena je počasnim građaninom njezina rodnog grada Skoplja.
Nakon odlaska u božansku i humanitarnu misiju u pomoć gladnim i usamljenim, posjetila ga je četiri puta - 1970., 1978., 1980. i 1986. godine. Nakon nekoliko godina borbe s bolestima srca i pluća, Majka Tereza umrla je 5. rujna 1997. u 87. godini života. U znak zahvalnosti, indijska vlada, 13. rujna, organizira pogreb s najvišim državnim počastima.
Beatifikacija Majke Tereze
Dvije godine nakon njezine smrti, papa Ivan Pavao II započinje biskupijsku fazu procesa blaženja i kanonizacije. Nakon Beatifikacije Majke Tereze, koju je 19. listopada 2003. izveo papa Ivan Pavao II., dobila je titulu Blažene Majke Tereze, koju je nosila do proglašenja sveca, nakon što je crkva službeno ustanovila da je izvela I drugo čudo. 17. prosinca 2015., nakon što je Vatikan potvrdio djela, papa Francisko priznao je nijeno drugo čudo, liječenjem čovjeka iz Brazila s višestrukim tumorima mozga. Papa je kanonizirao Majku Terezu 4. rujna 2016. na trgu Sveti Petra u Vatikanu, ispred desetak tisuća ljudi, uključujući 15 službenih izaslanstava, 1.500 beskućnika iz cijele Italije. Ceremonija je emitirana uživo na Vatikanskoj televiziji i na internetu.